Mario Raguž, novinar i književnik predstavio je sinoć u Biskupijskom centru Sarsenterum u Stocu svoj roman Posljednji tabu. Uz autora o knjizi su govorili književnik Stanko Krnjić i Ivan Baković predsjednik DHKHB. Odabrane tekstove nazočnima je čitao sami autor a u glazbenom dijelu nastupile su djevojke iz glazbene skupine Vidoštačka kraljica.
Radnja romana „Posliednji tabu” događa se u Hrvatskoj 2000-tih, ali to nije današnja Hrvatska, nego hipotetska Hrvatska u kojoj je uspio „puč” ili „urota Vokić-Lorković” pa je NDH prešla na stranu saveznika, a hrvatski partizani i ustaše su sačuvali hrvatsku Državu koja je nakon rata krenula demokratskim putem. Pojavila su se različita pitanja. Je li u takvoj državi kardinal Stepinac postao blaženik, koji je teritorij te države, gdje su završili Tito i Pavelić, bi li postojala velika dijaspora u Rusiji . U romanu se spominju neki stvarni događaji, a ima i dosta izmišljenih događaja.
U romanu „Posliednji tabu” prikazano je kako funkcioniraju mediji, pokazano je dijelom kako djeluju političke stranke, kako se mladog čovjeka može manipulirati, kako se mladi čovjek, barem dijelom, može sam zaštititi ako shvati manipulaciju. Roman je na trenutke ozbiljan, ali ima ponešto i humora.
Tematika alternativne povijesti nije nova književna vrsta. I u današnje vrijeme ima romana, filmova i serija koje prati brojna publika. „Posliednji tabu” je dijelom i kontroverzan, što zbog teme koju obrađuje, a što zbog pisanja na korijenskom hrvatskom jeziku. Kao što kaže jedan od likova u romanu: “Kada te svi mrze to je isto kao da te nitko ne mrzi!”
